Katrina Thoma je možda većinu svoje karijere provela u odjelu za pedijatrijsku intenzivnu njegu, ali nakon što se uključila u Dom zdravlja Sadler u Carlisleu, bilo je jasno da je pretilost u djetinjstvu značajno pitanje.
Taj izazov je rastao samo kroz pandemiju COVID-19.
“Vidio sam veliki skok u gojaznosti od pandemije, rekao je Thoma, koji je trenutno direktor medicinskih usluga u Sadleru, koja nudi zdravstvene usluge neosiguranim i neosiguranim pacijentima. “Djeca koja su imala stalan teret odjednom su se ugojila 50 funti. Nisu vani. Nisu se igrali.”
Ono što su radili je grickanje, rekla je. Baš kao što su odrasli koji rade od kuće osjetili mamicu dostupne hrane u svojim kuhinjama, Thoma je rekla da su djeca kojoj je bilo dosadno ili uznemireno to vrijeme ispunjena hranom.
“Kod starije djece i djece srednje škole, vidio sam ogromnu razliku,” kaže ona. “Čula sam od roditelja kako govore: ‘Moj frižider je prazan na stalnoj osnovi i trebaju mi van kuće.'”
Iako lokalni podaci koje su prikupili i prijavili školski okruzi tek treba da budu pušteni godinama nakon početka pandemije, Centri za kontrolu bolesti su u septembru 2021. godine objavili studiju koja je pokazala da su deca uzrasta od 2 do 19 godina koja su bila pregojna ili gojazni tokom perioda pre pandemije doživela znatno veću stopu povećanja BMI tokom pandemije, u odnosu na one koji su imali zdrave težine prije marta 2020.
Studija je izvijestila da su oni sa zdravim težinama, koji su bili predebljani i koji su imali umjerenu ili tešku gojaznost svi vidjeli povećanje stope BMI, iako su oni s izazovima težine vidjeli te stope dvostruko tijekom pandemije, koja djeca od 6 do 11 godina doživljavaju najveće povećanje BMI promjena.
“… Djeca i adolescenti možda su doživjeli okolnosti koje su ubrzale povećanje tjelesne težine, uključujući povećan stres, nepravilna vremena obroka, manji pristup hranjivoj hrani, povećano vrijeme na ekranu i manje mogućnosti za fizičku aktivnost,” izvještava se u studiji. “Ti nalazi podvlače važnost napora da se spriječi višak povećanja težine tokom i nakon pandemije COVID-19, kao i tokom budućih hitnih situacija u javnom zdravlju, uključujući povećan pristup naporima koji promovišu zdrava ponašanja.”
Podaci o pretilosti u djetinjstvu
Posljednji usporedivi podaci koje javno nude nacionalne i državne agencije još ne dostižu 2020., ali prethodni podaci pokazuju da je Pennsylvania otprilike na nacionalnom prosjeku stopa pretilosti u djetinjstvu, dok okrug Cumberland vidi niže stope od svojih susjeda.
Prema podacima CDC-a iz 2019. godine, Pennsylvania je vidjela 15,4% svojih učenika u ocjenama od 9 do 12 borbenih gojaznosti, dok je još 14,5% bilo u klasifikaciji težine. Stopa težine bila je niža od nacionalnog prosjeka od 16,1% i niža od okolnih država, osim za Ohio sa 12,2%.
Međutim, njegova manja stopa težine može biti zbog svoje više stope gojaznosti. Iako je nacionalni prosjek za pretilost u djetinjstvu nešto veći od pennsylvanije na 15,5%, Commonwealth je imao veću stopu od svih osim dvije okolne države — sa Zapadnom Virdžinijom najviše sa 22,9% i Ohiom drugom po stopi od 16,8%.
Podaci koje su prikupili školski okruzi i koje je prijavilo Ministarstvo zdravlja Pennsylvanije pokazuju da okrug Cumberland ima više obećavajućih brojeva od ostalih okruga u regiji juga.
U posljednjim izvještajnim podacima za 2017-18. godinu, okrug Cumberland je imao najnižu stopu pretilosti od 14,69% kod djece K-6 u odnosu na sve ostale županije u regiji, a imao je i treću najnižu stopu pregojne djece od 15,09%.
Među učenicima u razredima od 7 do 12 godina, okrug Cumberland je imao najviše stope djece sa zdravom težinom (67,01%) u regiji, a imao je i drugu najnižu stopu i po težini (16,19%) i gojaznosti (17,44%).
Nesigurnost hrane
Podaci školskog okruga također su ilustrirali kako se ruralne zajednice često više bore sa pretinošću iz djetinjstva. U regiji je okrug Juniata imao najviše stope pretile djece u obje dobne skupine, dok je okrug Fulton u objema dobnim skupinama vidio najviљu stopu preteћe djece. Okrug Huntingdon i okrug Bedford također su vidjeli visoku stopu gojaznosti, dok su Franklin, Perry i Liban vidjeli više stope djece s pretegom.
Prema Thomi, nesigurnost hrane je glavni faktor stope pretilosti u djetinjstvu. Iako ljudi mogu smatrati “nesigurnost hranom” kao nedostatak hrane i izjednačavati je više prema gladi, Thoma je rekao da je ta definicija više srodna nedostatku opcija “zdrave hrane”. Ona je istaći da je iz vlastitih istraživanja otkrila da ruralne i niskodohotne zajednice mogu vidjeti oko sedam do osam restorana brze hrane u radijusu od 5 kvadratnih milja u odnosu na jedan restoran brze hrane u susjedstvu više klase jednake veličine.
“Za pustinje hrane, ne radi se o tome da se može naći hrana, ali ne biti u mogućnosti da se dobije svježa hrana i povrće,” kaže ona. “Gledaš cijenu salate na tim lokacijama, i to je mnogo skuplje. Kada morate birati između dva čizburgera ili jedne vreće kriški jabuka, odaberete čizburgere.”
S tim što je količina novca ograničena kroz Program pomoći u dopunskim prehranama (SNAP, nekadašnje marke za hranu), Thoma je rekla da će roditelji kupiti jeftinije obroke koje mogu naći na menijima dolara od onoga što je možda najzdravije. Ostali faktori za domaćinstva s niskim primanjima također dolaze u igru kada su u mogućnosti da dođu do svježe hrane.
“Neki ljudi nemaju prijevoz,” kaže ona. “U SAD-u, imamo Costco i Sam's Club, a vi možete utovariti na 30.000 predmeta, i opskrbiti hladnjak. Prosječni Amerikanac u nižim socioekonomskim krugovima, ipak, oni nemaju tu sposobnost.”
Thoma je rekao da će ljudi kupovati ono što mogu nositi, što će ostati svježe tijekom vožnje autobusom i što će najduže ostati u ormarima bez kvarljenja.
“Pretilost iz djetinjstva je teška ako nemate novca,” kaže ona.
Borim se sa gojaznošću
U Sadleru, Thoma je tu kako bi pomogla roditeljima i djeci da shvate što je to što jedu, biraju proteine nad ugljikohidratima i smanjuju broj posluživanja, ali je dodala da je ono što bi voljela vidjeti postati spajalica u Sadleru rezidentna dietitičarka — ona koja bi mogla raditi posao koji Emma Witwer radi u Projektu SHARE.
Witwer je koordinator za prehranu u ostavi za hranu Carlisle, a dok ima druge dužnosti u organizaciji Ljetnog programa hranjenja djece, pomaže i stanovnicima da shvate što mogu učiniti kako bi isplanirali zdrave obroke. Ponekad to znači šetati porodicu kroz prodavnicu i pokazivati im kako da čitaju etiketu za ishranu, a to može uključivati i davanje SHARE kutije koju ona izjednačuje sa HelloFresh setom za jelo, ali onom koja uključuje zdrave sastojke koji bi mogli hraniti pet do šest osoba.
Ona također pomaže da se uveri da Projekat SHARE nudi najbolju hranu koju mogu kada je u pitanju distribucija hrane i njegova ostava samo za imenovanje u kojoj stanovnici mogu “kupovati” za artikle i poključanu hranu koja će im možda biti potrebna tokom sedmice.
U ostavi, predmeti su označeni kao “često biraj”, “izaberi ponekad” i “izaberi rijetko”, s rijetko stavkama uključujući proizvode kao što su peciva i žitarice visokog šećera. Sa distribucijom hrane, ona procjenjuje da većina pre-pakovane kutije ima oko 85% “često” i “ponekad” dobara, a 15% “rijetko” predmeta.
“Pokušavamo raditi u zdravijim predmetima,” kaže ona. “Izabrati rijetko nije izabrati nikad. U redu je imati poslastice.”
Dok neprofitna organizacija može da kontroliše koje artikle dobija kada kupuje robu za distribuciju, Projekat SHARE dobija i donacije za hranu. Witwer je rekla da zna one koji daruju žele pomoći, a sastavili su vodič najtjerenijih predmeta koji se dokazuju kao zdrave opcije. One uključuju nisko-natrijum konzervirani grah i povrće, Konzervirano voće u 100% soku, konzervirano meso poput tune i piletine, konzervirana juha sa manje od 600 miligrama natrija, maslaca od kikirikija, cela zrna kao što su ovsna pahuljica i cijela pšenička tjestenina, te zdravija hrana za užinu poput oraha, kokica i celih pšeninih krekera.
Organizacija također traži spajalica za ostavu kao što su ulja za kuhanje, ocat i začini kako bi pomogla u promociji obitelji koje sami kuvaju hranom koju dobije iz ostava Projekta SHARE ili sa njegovog Farmstanda u Lincoln ulici koja je otvorena dva dana u tjednu i nudi svježu hranu i povrće.
Porodična podrška
Witwer nudi i druženje za kuhanje svakog mjeseca za odrasle, kao i časove kuhanja za djecu koji će se ponovo pokrenuti u oktobru i trčati do maja. Kids in the Kitchen Cooking Club nudi nastavu u osobi na Projektu SHARE prvog četvrtka svakog mjeseca, kao i virtualnu nastavu četvrtog četvrtka u mjesecu gdje će se osigurati vrećice sa sastojcima i Witwer će djecu naučiti kako se kreiraju domaći, zdravi obroci.
Uplitati dijete u kuhanje može napraviti znatanu razliku, posebno za izbirljive jedu, smatra Witwer.
“Djeca kada su uključena u proces kuhanja, oni su sve avanturniji,” kaže ona.
Thoma je rekla da je važno da porodica bude uključena kada je u pitanju pomaganje djetetu sa njihovom težinom. Ona je nagovestila studije koje su pokazale djecu s jednim ili oba roditelja koji su predebljani ili pretio imaju i probleme s težinom budući da roditelji često donose odluke o obroku u domu koje će utjecati na dijete.
“Moraš da uključiš porodicu,” rekla je ona. “Kada to uradiš, oni imaju još bolje šanse [at getting a healthy weight].”
To može značiti promociju dvije 10-minutne šetnje dnevno gdje obitelj može hodati zajedno i imati razgovore, a Thoma bi volio vidjeti obiteljsko savjetovanje s nutricionistima i dietiticima, iako nema mnogo dostupnih i malo njih koji su specijalizirani za savjetovanje cijele obitelji. Ona je dodala da je savjetovanje o mentalnom zdravlju važno i za djecu s obzirom da depresija ili trauma mogu biti uzrok sticanja težine u nekim slučajevima.
Za mnoge, jednostavno se radi o tome da im pomognemo da shvate šta da ne rade – kao što je dati sok dojenčadi – i promijeniti ideju da zdrava ishrana nije moguća na budžetu.
“Percepcija je pravljenje zdravog obroka traje satima,” kaže Thoma. “Ali postoje kuharice na zdravim jelima koje potraju 10 minuta. Uz svježu hranu možeš napraviti obrok. Mogu imati dva različita povrća i protein za 20 minuta nakon što se vratim s posla.”